Gotovo svatko poznaje nekoga tko može jesti raznovrsno i u većim količinama, a da mu se tjelesna težina godinama gotovo ne promijeni. S druge strane, neki ljudi i uz pažljiv odabir hrane te redovitu tjelesnu aktivnost teže održavaju željenu težinu. Na te razlike mogu utjecati brojni biološki čimbenici i procesi u organizmu, a znanstvena istraživanja sve detaljnije proučavaju njihovu ulogu.
Potrošnja energije u mirovanju
Bazalni metabolizam označava energiju koju tijelo troši na osnovne funkcije poput disanja, rada srca i regulacije tjelesne temperature. Kod dvije osobe iste visine, mase i dobi stopa bazalnog metabolizma može se razlikovati i do 30 posto.
U kalorijama, to znači da jedno tijelo može potrošiti 400 do 600 kalorija dnevno više od drugog, i to bez dodatnog kretanja. Na godišnjoj razini ta razlika može predstavljati značajnu razliku u ukupnoj potrošnji energije i djelomično objasniti zašto ista prehrana ne daje jednake rezultate kod svih.
Važnost nesvjesnog kretanja
Potrošnja energije kroz aktivnosti koje nisu planirano vježbanje poznata je pod kraticom NEAT. Obuhvaća svakodnevne pokrete poput gestikuliranja tijekom razgovora, ustajanja, mijenjanja položaja tijela, hodanja po stanu ili nesvjesnog vrpoljenja.
Iako se takvi pokreti često ne doživljavaju kao tjelesna aktivnost, tijekom dana mogu znatno pridonijeti ukupnoj potrošnji energije. Istraživanja pokazuju da se razina NEAT-a među ljudima može jako razlikovati, ovisno o tome koliko se kreću tijekom dana.
Obrada ugljikohidrata i inzulin
Nakon unosa hrane bogate ugljikohidratima tijelo luči inzulin kako bi reguliralo razinu glukoze u krvi. Taj proces nije jednak kod svih ljudi. Osobe s većom osjetljivošću na inzulin učinkovitije koriste glukozu za energetske potrebe.
Kod smanjene osjetljivosti na inzulin tijelo teže regulira razinu šećera u krvi, što može utjecati na način na koji pohranjuje i koristi energiju. Osjetljivost na inzulin nije nepromjenjiva. Redovita fizička aktivnost, kvalitetan san, manje stresa i prehrana bogata vlaknima mogu je poboljšati.
Uloga gena, hormona i štitnjače
Varijacije u genu FTO, koji se često povezuje s regulacijom tjelesne težine, mogu utjecati na način na koji mozak prima signale sitosti. Neke varijante povezane su s jačim osjećajem gladi, dok druge mogu biti povezane s bržim osjećajem sitosti. Na regulaciju apetita ne utječe samo volja, već i složeni neurokemijski procesi, piše Index.
Štitnjača također ima važnu ulogu u metabolizmu. Ako proizvodi premalo hormona, metabolizam se može usporiti, dok povećana aktivnost štitnjače može povećati potrošnju energije. Postoji i smeđe masno tkivo koje, za razliku od bijelog, ne skladišti energiju, već je troši i pretvara u toplinu. Njegova količina razlikuje se među ljudima.
Crijevni mikrobiom i apsorpcija energije
Jedno od važnijih otkrića posljednjih desetljeća jest da probavni sustav dviju osoba koje pojedu isti obrok ne mora apsorbirati jednaku količinu energije. Razlog je u sastavu mikrobioma, zajednici mikroorganizama u probavnom sustavu. Određene bakterije učinkovitije izvlače energiju iz hrane, dok druge iz nje izvlače manje. Na sastav mikrobioma utječu prehrana, stres, korištenje antibiotika, pa čak i način rođenja.
Utjecaj stresa i sna
Kronični stres može promijeniti hormonsku ravnotežu. Kortizol, hormon stresa, povezuje se s promjenama u regulaciji energije i većom sklonošću nakupljanju masnog tkiva, osobito u području trbuha. San izravno utječe na hormone gladi i sitosti, leptin i grelin.
Istraživanja pokazuju da već jedna noć s manje od šest sati sna može poremetiti ravnotežu tih hormona, zbog čega se idući dan može povećati apetit, posebno za kaloričnom hranom. Kod ljudi koji kronično nedovoljno spavaju takav obrazac može postati učestaliji.
Energija potrebna za probavu
Tijelo troši energiju i na samu probavu hrane, a taj se proces naziva termogeneza. U prosjeku se na probavu potroši oko 5 do 15 posto energije unesene hranom, ovisno o sastavu obroka i individualnim razlikama. Proteini imaju najveći termički učinak, a masti najmanji. Isti obrok u različitim organizmima može izazvati različitu termogenu reakciju.
Na što možemo utjecati?
Iako je dio bioloških karakteristika zadan, postoji prostor za promjene. Izgradnja mišićne mase povećava potrošnju energije u mirovanju. Osjetljivost na inzulin može se poboljšati redovitom aktivnošću, kvalitetnim snom i prehranom bogatom vlaknima.
NEAT se može povećati malim svakodnevnim navikama, poput hodanja tijekom telefonskih razgovora. Nagla promjena tjelesne težine ili stalni umor razlozi su za razgovor s liječnikom, koji može provjeriti rad štitnjače i druge moguće uzroke.
Tjelesna težina rezultat je brojnih procesa u organizmu, od metabolizma do sastava crijevnih bakterija. Uspoređivati se s drugima samo na temelju prehrane znači zanemariti velik broj čimbenika koji utječu na tjelesnu težinu.
