Na Svi svete uz favete i uspomene na stare šibenske običaje

Eto nam opet i Svih svetih, sjećanja i odavanja počasti našim najmilijima koji nisu više s nama u ovoj dimenziji. Naravno da običaja imamo i uz ovaj dan vezanih, a da nam dotiču i našu Zemlju Gurmaniju. Lipo se običaja držati i tako odati počast našim dragim precima, našem iskonu, a sačuvati ih za one koji dolaze iza nas. Tako nas u Gurmaniji s tim vežu bobići iliti favete. Kod nas u Šibeniku su favete, a službeno su bobići. U Dalmaciji i drugim jadranskim gradovima poznati su pod različitim nazivima: bobići, favete ili talijanski fave dei morti („bob mrtvih“). 

Dan sjećanja i poštovanja prema našima koji nisu s nama

Naziv potječe od talijanske riječi fave, što znači bob koji se u tradiciji povezuje sa svijetom mrtvih, tako da odatle i dolazi ovaj običaj. Eto sam i ja već uhvatio godinice kada mogu biti i „kazivač“. Pogotovo o lijepim danima moga ditinjstva. U Varošu, Gradu, Docu, Građi i Crnici. A u vrijeme tih mojih lijepih dana svojim duhom i srcem u Šibeniku su vječni trag ostavili mnogi Šibenčani i ljudi ovoga kraja sa svojim dogodovštinama, pričama i dišpetima. Trebalo se nakon teškog rada malo i odmoriti i zabaviti bez svih ovih modernih, mnogih i nepotrebnih „blagodati“ kojima se danas koristimo.

Donosimo zato kazivanje jedne od šibenskih legendi, Ive Ercegovića Kutlića koji je s mojim didom, Franom Belamarićem, Metodom i ostalom ekipom pjevao i u crkvenim zborovima. Mnogih lijepih dana sam kao dijete s njima proveo, puno toga naučio, a i pokoji gurmanski običaj usvoijo. Za ovaj napis u našem ŠibenikIN-u šetnji Zemljom Gurmanijom s našim Studencem koristio sam i jedan rad kolegice Marije Krnčević Rak, u kojem je zabilježeno i Kutlićevo kazivanje o Svim svetima:

Prigodno za Dan Mrtvih i blagdan Svih svetih, donosim dio kazivanja Ive Ercegovića Kutlića koji je ispričao kako su se nekad na blagdan Svih svetih okupljali gradski zborovi i glazba, pjevali i svirali posmrtni marš, te o jednom starom šibenskom običaju – darivanju cura favetama.

Kazivanje Ive Ercegovića Kutlića – glas starog Šibenika

„Onda bi uvik dan prije Mrtvoga dana Glazba i zborovi došli pivat. Onda smo i mi bili jedan put, dva gori kad Sv. Ane, piva naš zbor. A pivali bi i ovi. Sad ima ti što se tiče "Pokoj mu vječni" ima njih različitih, ima i sad u penzionerskom zboru šta uču jednu. Evo ti kažen ti, četri godine ne pivaš, i zaboravija san i tekst. To bi se pivalo na Svi sveti, tobože na Dušni dan, jer Svi sveti su bili, onda je bija neradni dan, razumiš, za vrime bivše Jugovine, i onda bi svi ovi zborovi, išli u Sv. Nediljice. Išli bi onde gori, parija je neki festival, a svirala bi i glazba, razumiš. To su svi davali tu počast. Onda većina na Svi sveti, sutra dan na Dušni dan, to bi bilo onda, to bi išlo masovno, išli ono znaš kako ti je posjet grobovima i tako. Nosilo bi se cviće šta bi žene same uzgojile ili kupile na pazaru. Ja san onda u Krešimira piva. U Kolu mi nismo nikada, nikada nismo na Svi svete ni išli, ti četrdeset i pet godina kolko san ja bija u Kolu. Bili smo, ima oni Lenjinov marš oni, to smo pivali. To je posmrtni marš.

A onda još jedan običaj za Svi svete. Momci su curama za Svi svete favete davali. Te favete san joj, jel si se upozna, onda bi za Svi svete davali. To su oni bomboni veliki, favete. To je onda bija običaj, na Svi svete, to je bilo darivanje isto. Ko je ima curu nosija je favete. To je ono slatko, prave se od cukra, i od mješavine. Favete, mi smo zvali favete, kako zovu drugi ja ne znan. Onda si ti ima, moga si ti radit i kući te favete, razumiš. Ima san ja tu jednu susjedu, pa je ona to napravila i sestra mi je odnila njoj. Nije ona ni znala koja je. Onda joj je poslala. Došla tamo, to je tako bilo. A što se tiče, kutnji nisi bija ono dok nisi da veru, razumiš. Poslin si ti bija već ko da si se i oženija. Postaješ ko što san ja bija težak, pomaga bi ja štokoda privesti, i bija san prevoznik i otako. Pomagali bi jedno drugome i otako“.

Ovo je kazivanje, ali, nadam se da ćete skužiti i čuti riječi našega staroga Kutlića..

Ajmo sad o favetama. Moram svakako napomenuti da sam „materijal“ za napravit favete nabavio, naravno, u Studencu u Gradu, tamo gdje je bila poljoprivredna apoteka, vis a vis „Jurasove pekare“, a na kantunu ulice kod „Kina Sloboda“. E da, ovako bi se to objasnilo u onom Šibeniku moga djetinjstva. To je bio moj kvart, a dućani su bili u „Šarinoj pekari“, a onaj s delikatesama bio je u Kalelargi – Đenko se zvao. Tu je gušt bio otići po „bubicu“, sir i salamu i napraviti sendvič. E, upravo su ti gušti ostali u kupovini u Studencu. U lijepim, ugodnim obiteljskim dućanima.

Mirisi kužine i obavezni škartoci

A favete? Običaj da se daju curama kasnije je prerastao u to da ih je svaka kuća na taj dan imala. A moja sjećanja uz favete idu od onih kući napravljenih s bakom Zdenkom. Lipi mirisi širili su se kužinom, a precizni rad je tražio punu koncentraciju. Ali, valjalo je provati i od babe Blaženke i tete Bepine. Pa odnit da se vidi čije su bolje. U škartocu napravljenom od karte. Nije bilo škartoca ka i sada. Sve je bilo ekološki – bez plastike. Sićam se da je teta Bepina čuvala sve – i od cukra i od soli i od maništre. Uvik je u kući tribalo imati škartoc. A ovi s favetama su morali izgledati svečano. Ali, moram priznati da su kasnije meni bili draži oni kupljeni u slastičarni u gradu. I to su mi bili bili draži od škurih. Bile su četiri poznate pašticerije u Šibeniku, mala na početku i na kraju Kalelarge, velika slastičarna kod pravoslavne crkve i mala na rivi kod ondašnjeg Turista, na početku rive.

Tamo je uvijek bilo „dušobrižnika“ koji su „nadzirali“ ulaz na rivu kako bi mogli „razbanzavati“ iliti ogovarati... Toliko je lipih delicija tu bilo, mmmmmm. Od krafni sa šlagom na koje smo trčali za marendu dok smo išli u Legu, pa do onih s orasima koje nigdi nakve ne možeš više naći. Kaže moj prijatelj Ivica Brkić da ima jedna pašticerija u Italiji di on često ode na bobiće iliti favete. Sjećanje je to na Šibenik mog ditinjstva, pun ljubavi i priča, pun svega lipoga. A evo i recepta za favete koje je sakupila moja teta Zdravka Najev i tiskala u ime udruge Hrvatska žena.

Recept za favete – tradicija u slatkom obliku

25 deka samlivenih bajama

25 deka cukra

2 – 3 žlice vanilin šećera

2 žlice 96% alkohola

1 jaje

2 žlice maraskina

2 rebra čokolade

U posudi pomiješati samljevene bajame sa šećerom, dodati vanilin šećer, alkohol, maraskino i jaje. Sve dobro izmiješati i izraditi rukama u tvrdu smjesu. Sadržaj podijeliti na dva dijela. Jedan ostaviti u prirodnoj boji, a u drugi dodati izribanu čokoladu. Na padelu se stavi bijeli papir dobro namazan mašću ili margarinom, od smjese se prave kuglice, slože na padelu i lagano svaka pritisne prstom. Favete sušiti u peći na laganoj temperaturi (oko 100°C) oko pola sata.

Eto drage i dragi moji. Pokušajte, pa da sačuvamo lijepe običaje...