Mijenjaju li otkrića u Splitu rimsku povijest i arheologiju ili moramo malo bolje pogledati?

“Na arheološkom lokalitetu Ad basilicas pictas u Ulici Domovinskog rata u Splitu pronađeni su ostaci splitskog amfiteatra iz Dioklecijanovog doba”, pisalo je tako o tom tobože senzacionalnom otkriću u Večernjem listu u studenome 2015. godine. Nakon toga “pronađeni” su ostaci splitskih bedema iz, pazite sad, grčkog razdoblja. Onako u šali, još samo da se - uz direktan medijski prijenos - “iskopa” Dioklecijanov posmrtni sarkofag iz kojeg će car izaći živ, i da zaključimo taj serijal dostojan pera Miljenka Smoje.

NAJVJEROJATNIJE OSTACI CARSKOG HIPODROMA

A ustvari u Splitu, stotinjak metara ispod Pravnog fakulteta, pronađeni su najvjerojatnije ostaci carskog, Dioklecijanovog hipodroma. Hipodrom, tj. trkalište sastavni je dio carskih palača od Rima do Konstantinopola. Dioklecijanov direktni nasljednik Galerije, uz svoju palaču usred antičkog grada Soluna, također je imao hipodrom. Osim toga, da se uz splitsku Dioklecijanovu palaču nalazio hipodrom znamo i iz povijesnih izvora. Bio je vidljiv još u 10. stoljeću, jer ga u glasovitom djelu pod naslovom “O upravljanju carstvom” spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet. Otkopani ostaci kružne građevine u Ulici Domovinskog rata u Splitu mogli bi biti upravo ostaci ruba carskog hipodroma, koji je bio izdužena pravokutna građevina zaobljenih krajeva. Krajevi su bili zaobljeni kako bi se kola s konjskom zapregom mogla okretati tijekom utrke. Baš kako smo gledali u nezaboravnom filmu “Ben Hur”.

Caru nije trebao još jedan amfiteatar jer je veliki, gradski amfiteatar postojao u obližnjoj Saloni, današnjem Solinu. I sama Dioklecijanova palača sagrađena je na teritoriju Salone, koja je bila glavni grad rimske provincije Dalmacije i unutar njenih zidina bila je palača carskog namjesnika za Dalmaciju. Tako bi na udaljenosti od samo nekoliko kilometara postojala čak dva amfiteatra. Takve složene i skupe građevine po rimskim provincijama nisu se gradile baš tako često. Kompleks carske palače s amfiteatrom i hipodromom, ali znatno raniji od splitske palače, postojao je samo na jednom mjestu – u samom Rimu.

Dva velika zidana rimska amfiteatra u neposrednoj blizini, jedan vojni a drugi civilni, sagrađeni su primjerice u značajnom rimskom vojnom logoru i gradu Karnuntumu na rijeci Dunavu, u današnjoj Austriji, u blizini Bratislave glavnog grada Slovačke. To je najraniji rimski logor na dunavskoj vojnoj granici, koji je branio najkraći prolaz od Dunava prema sjevernoj Italiji. Nalazio se na važnom trgovačkom putu prema Baltiku, poznatijem kao Jantarni put. Uz logor se, kako je to bilo uobičajeno, razvilo veliko civilno naselje, koje je imalo svoj amfiteatar za zabavu građanima. Vojsci je car izgradio drugi. U Karnuntumu je postojao čak i treći, minijaturni drveni amfiteatar u sklopu gladijatorske škole koji je gladijatorima služio za vježbanje. To je jedini kompleks zgrada gladijatorske škole otkopan izvan Rima.

FOTO Don Frane Bulić u ruševinama amfiteatra u Saloni

JE LI U ŠIBENIKU POSTOJAO AMFITEATAR?

Znamo da Šibenik nije bio rimski grad. Kakve onda on ima veze s amfiteatrima? Na jednom od devet natpisa koji su se nalazili na Velikoj gradskoj loži (koju netočno zovemo Gradskom vijećnicom) spominje se amfiteatar. Radi se o najstarijem natpisu na Velikoj loži iz 1534. godine, koji je uklesan u pohvalu šibenskom gradskom knezu Alvize Venieru. On je započeo gradnju nove Velike gradske lože. Natpis je sročen u stihovima. Nova Velika loža naziva se kneževim mauzolejem, uspoređuje se s amfiteatrom, što ga ni Rimljani boljeg ne bi sagradili. Taj monumentalni natpis nalazio se odmah iznad prizemlja, na glavnom pročelju Velike lože okrenutom katedrali. Velika je loža krajem Drugog svjetskog rata bombardirana, a nakon rata obnovljena je tek približno prema originalnom izgledu. Zbog nepoznatog razloga, natpisi nisu ponovno uklesani na njenom glavnom pročelju, tako da je ona više arhitektonska kreacija nego dosljedno obnovljeni spomenik kulture.

U Šibeniku naravno nije postojao rimski amfiteatar. Kao što vjerojatno nije postojao ni u Splitu. Usporedba s Rimom i velikim događajima iz rimske povijesti, bila je normalna na mediteranu u doba renesanse. Plemići u Dalmaciji u 16. stoljeću bili su prvi arheolozi amateri i skupljači rimskih natpisa. Čak su ih sami i “proizvodili”. Kao Petar Hektorović, koji je u svom dvorcu Tvrdalju u Starom Gradu na otoku Hvaru postavio niz takvih “rimskih” natpisa.

DON FRANE BULIĆ I AMFITEATAR U SALONI

Da se nisu samo u renesansi “proizvodili” rimski natpisi svjedoči i događaj na iskopinama rimske Salone. Nedavno je iskopan dio navodnog rimskog natpisa, koji spominje amfiteatar. Na natpisu su sačuvana početna slova riječi amfiteatar, pa se činilo da nema mjesta sumnji da se radi o amfiteatru. Čak je oblik slova poslužio za datiranje gradnje amfiteatra u prvo stoljeće poslije Krista. Samo što su izgled i struktura natpisa, s obzirom na uobičajene forme rimskih natpisa, bili krajnje čudni. Pogotovo carskih natpisa, koji su stajali na važnim javnim građevinama. Oko takvih natpisa u svijetu znanosti nema nekih posebnih nepoznanica. I onda, samo nekoliko godina kasnije ispostavilo se da se ne radi antičkom, nego o potpuno novom natpisu. Uoči prvog međunarodnog kongresa starokršćanske arheologije, koji se održavao od 20. do 22. kolovoza 1894. godine u Solinu i Splitu, postavio ga je glasoviti istraživač Salone don Frane Bulić. On je tada, na antički način, kamenim natpisima obilježio sve važnije građevine i prostore na iskopinama Salone. Na natpisnoj ploči u ostacima amfiteatra dao je uklesati tekst: “AMPHITHEATRUM - PARAĆEVE KUĆE”. Budući da je ploču postavio na jedan od sačuvanih stupova amfiteatra, ona je u međuvremenu pala, pukla u više komada i završila u arheološkom sloju u kojem je nedavno “otkrivena”. Natpis se lijepo vidi na fotografiji don Frane među ostacima salonitanskog amfiteatra na lokalitetu Paraćeve kuće.

FOTO Don Frane Bulić u ruševinama amfiteatra u Saloni

I tako, dok smo za amfiteatar u Šibeniku sigurni da je samo tipična renesansna pjesnička figura, za postojanje onog splitskog netko je ipak trebao pitati stručnjake specijalizirane za rimsku arheologiju, posebno za velike rimske javne građevine.

Ali budući da smo krenuli u šaljivom, ljetnom tonu, tako ćemo i nastaviti: velika je vjerojatnost da ćemo jednog dana u Splitu iskopati cara Dioklecijana. I to živog.

Da se može obratiti svojim carskim podanicima.

FOTO Dio natpisa koji je don Frane postavio na amfiteatru